Brončani konjanici grada Zagreba ponosni su podsjetnici na minula vremena, savršene foto razglednice i vizualni dokumenti povijesti grada i zemlje
Podizani u čast velikih osvajača, kraljeva, vojskovođa i drugih znamenitih ličnosti, monumentalni konjanički spomenici stoljećima su predstavljali snažne simbole vlasti, junaštva i identiteta. Hrvatska prijestolnica na svojim ulicama i trgovima broji točno četiri takva spomenika. Jedan je posvećen prvom hrvatskom kralju iz 10. stoljeća, drugi banu iz 19. stoljeća, dok su preostala dva podignuta istoj osobi – kršćanskom svecu koji je živio na prijelazu iz 3. u 4. stoljeće. Svi se oni nalaze na reprezentativnim gradskim lokacijama: spomenik kralju Tomislavu smješten je ispred zgrade Glavnog kolodvora, ban Josip Jelačić ponosno stoji na istoimenom središnjem gradskom trgu, jedan kip svetog Jurja nalazi se nedaleko od Hrvatskog narodnog kazališta, dok je drugi postavljen podno Kamenitih vrata. Neki od njih postali su i dijelom kolektivne agramerske svakodnevice – primjerice, generacije Zagrepčana dogovarale su susrete “kod konja”, odnosno “pod repom”, misleći pritom na spomenik na Trgu. Dakako, svaki od ovih zagrebačkih konjanika daje i vrijedan doprinos estetici urbanog pejzaža glavnog grada.
SIMBOLIKA KONJSKIH NOGU
Konjanički spomenici, međutim, nisu samo umjetnička djela: oni su vizualni jezik moći, osmišljeni kako bi se obraćali narodu, oblikovali kolektivno pamćenje i jačali državni imidž. Kroz pozu konjanika i njegova konja, kipari ne prikazuju samo pojedinca, već i cijeli narativ o njegovu značaju, vrijednostima koje utjelovljuje i ulozi koju je odigrao u povijesti. U skulptorskoj tradiciji konj vrlo često simbolizira unutarnje stanje vladara i odraz njegove vladavine. Konj koji mirno stoji može upućivati na red, stabilnost i kontrolu, dok konj u pokretu, posebno s podignutim nogama, sugerira rat, moć, dinamičnost i dominaciju. Divlji ili uznemireni konj ponekad se koristi kako bi se istaknule teškoće kroz koje je vođa prolazio ili da bi se naglasio njegov junački karakter. Konjanik, još od rimskih vremena, predstavlja božansku moć – on kroti snažnu životinju baš kao što upravlja državom ili vojskom. Podignuta ruka često simbolizira mir ili milost, dok oružje uzdignuto prema nebu označava borbu, osvajanje ili nadmoć. U nekim slučajevima, konj prikazan kako gazi simbolične neprijatelje dodatno pojačava moralnu i ideološku poruku skulpture.
Jedna od najpoznatijih simbolika povezanih s konjaničkim spomenicima odnosi se na položaj konjskih nogu. Iako se ne radi o pravilu koje se univerzalno i dosljedno primjenjuje – iznimka su možda europski spomenici iz 18. i 19. stoljeća – uvriježilo se vjerovanje da položaj konjskih nogu simbolizira način smrti konjanika. Tako se smatra da obje prednje noge u zraku označavaju da je konjanik poginuo u bitci; jedna prednja noga u zraku sugerira da je umro od rana zadobivenih u borbi; dok sve četiri noge na tlu upućuju na to da je preminuo prirodnom smrću.
Među najpoznatije konjaničke skulpture na svijetu ubrajaju se one posvećene Marku Aureliju u Rimu, Džingis-kanu u Mongoliji, te Petru Velikom u Sankt Peterburgu. Spomenik rimskom caru Marku Aureliju iz 2. stoljeća iznimno je vrijedan sačuvani primjer antičke brončane skulpture. Prikazuje cara s podignutom rukom u gesti milosti, dok konj mirno korača, simbolizirajući snagu kroz mir. Ovaj spomenik preživio je mračne godine Srednjeg vijeka jer se tada vjerovalo da prikazuje cara Konstantina, vladara koji je prihvatio kršćanstvo, zbog čega nije bio uništen kao mnogi drugi poganski prikazi. Spomenik Džingis-kanu u Mongoliji, izrađen 2008. godine usred prostrane stepe, danas je najveća konjanička skulptura na svijetu. Visok 40 metara i izrađen od nehrđajućeg čelika, prikazuje legendarnog mongolskog osvajača kako mirno sjedi na konju s bičem u ruci. Autori su ga zamislili kao gotovo mitološku figuru, simbol novog mongolskog identiteta, u čijem se liku prepliću povijesna memorija i nacionalni ponos. Više od dva stoljeća ranije nastao je brončani konjanik Petra Velikog u Sankt Peterburgu, remek-djelo francuskog kipara Etiennea Mauricea Falconeta iz 1782. godine. Prikazuje ruskog cara na konju koji se propinje (iako Petar nije poginuo u bitci), dok zmija pod kopitima simbolizira poražene neprijatelje i usmjerenje Rusije prema Europi. Skulptura kombinira političku simboliku i baroknu teatralnost, čineći je jednim od najmoćnijih primjera monumentalne javne plastike.
Piše: Darko Vlahović
Fotografije: Tomislav Marić
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
